Vaginalete su praktične zbog izravne aplikacije, polako se tope i kontinuirano oslobađaju protuvirusna i imunomodulirajuća ulja. Potoji nekoliko receptura za HPV u lepezi francuske aromaterapije.
Piše: Goran Smirčić, aromaterapeut i nutricionist, pokretač Fitonutricionizma®
Infekcija je jedna od vodećih spolno prenosivih bolesti u modernom svijetu (eng. STD). Razlozi toga su teško prepoznatljivi ili gotovo neprepoznatljivi simptomi, položaj oboljenja kod žena (van vidnog polja), nedovoljna zdravstvena briga o spolnom zdravlju (malobrojni odlasci na ginekološke preglede, posebno prilikom promjene partnera), te neodgovorno spolno ponašanje tj. nekorištenje fizičkih zaštitnih sredstava – kondoma.
Virus je već duže vremena poznat u svojim brojnim sojevima, no samo nekoliko njih uzrokuje ono što nazivamo spolno prenosivom bolešću. Dijelimo ih na HPV visokog rizika i HPV niskog rizika. Niskorizični oblici mogu izazvati tkz. genitalne bradavice tj. kondilome (Condyloma acuminatum) na sluznici genitalnih organa muškaraca i žena. Visokorizični oblici mogu izazvati neoplaziju sluznice vrata maternice, očitovana kao nenormalan PAPA test, a klasificira se nazivom CIN (cervikalne intraepitelne neoplazije) u 3 stupnja. On ponekad može voditi iz CIN dijagnoze u karcinom vrata maternice i neodgodiv operativni zahvat (CIS).
U Fitonutricionizmu® spajamo medicinske fitoterapijske strategije sa prehrambeno-suplementacijskom strategijom i dobivamo sinergijsko djelovanje ljekovitih fitonutrijenata iz bilja i hrane.
Dijele se u 4 međusobno povezane strategije:
- specifičnu aromaterapijsku antiHPV strategiju
- imunomodulacijsku fitoaromaterapijsku strategiju
- opću fitoterapijsku strategiju za genitalne organe
- prehrambeno-suplementacijsku strategiju.
Objasnit ćemo svaku od njih, kao i povezanost u borbi protiv infekcije.
Specifična aromaterapijska antiHPV strategija
Glavno oružje prirodne terapije protiv CIN-dijagnoza su ciljana eterična ulja u posebnim oblicima djeluju na mjesto bolesti (vaginalete) i čitav sustav putem oralnog uzimanja (kapsule).
Vaginalete su praktične zbog izravne aplikacije, polako se tope i kontinuirano oslobađaju protuvirusna i imunomodulirajuća ulja. Potoji nekoliko receptura za HPV u lepezi francuske aromaterapije. Radi se o pomnom izboru eteričnih i baznih ulja, te posebnih ekstrakata gdje je dokazano djelovanje protiv HPV virusa i njegovih simptoma. Od eteričnih ulja to su:
čajevac (Melaleuca alternifolia)
ravensara (Cinnamomum camphora ct. 1.8 cineol)
niauli (Melaleuca quinquenervia)
klinčićevac (Eugenia caryophyllata)
cimetovac list (Cinnamomum verum)
eukaliptus polibraktea kemotip kripton (Eucalyptus polibraktea ssp. kripton)
limunska trava (Cymbopogon flexosus)
ljekovita kadulja (Salvia officinalis ssp. officinalis).
Stručni fitoaromaterapeut određuje uglavnom 5 eteričnih ulja u vrlo preciznim omjerima za svaki stupanj CIN dijagnoze. Recepture su vrlo točne kako bi omjer ulja u vaginaletama bio koban za virus, a ujedno nježan prema sluznici. Napominjem da nestručno korištenje tih eteričnih ulja mogu izazvati vrlo jaku iritaciju i pogoršanje problema (npr. korištenje eteričnih ulja u tamponima i slične improvizacije).
Od baznih ulja koriste se ulje ricinusa, ulje tamanua ili kokosov maslac. Imaju ulogu nosača i ublaživača eteričnih ulja, omogućavaju njihovu sporu penetraciju u sluznicu i ujedno ju štite od agresivnog djelovanja ulja. Sva tri bazna ulja imaju potencijalno protuvirusno i protubakterijsko djelovanje. Posebno upozorenje važi za kokos zbog moguće alergijske reakcije.
U bazna ulja može se dodati i CO2 nevena, poseban visokokoncentriran ekstrakt koji potpomaže regeneraciju sluznice. Koncentracija CO2 nevena mora biti izbalansirana u ulju, ne smije biti previsoka i mora se čuvati na hladnom i tamnom mjestu.
U literaturi napominje se i korištenje macerata nevena ili gospine trave (kantarion). I to su dobre opcije, no potrebno je obratiti pažnju na visoku čistoću macerata tj. da nemaju ostataka same biljke u biljnom ulju, koje može izazvati alergijsku reakciju.
Kao ekscipijens koristi se Whitepsol, koji u konačnici daje oblik i čvrstoću vaginaleti. Vremenski period uzimanja je tri mjeseca, sa pauzama kod mjesečnice, dvaput dnevno. Kod CIN-I dijagnoze može se smanjiti uzmanje na jednom dnevno, uglavnom prije spavanja. Bilo bi preporučljivo da se tretiraju i muški partneri zbog moguće reinfekcije – posebnim premazom s vrlo sličnom recepturom.
Kapsule, tj. oleokapsule se uzimaju oralno, u periodu korištenja vaginaleta, sadrže protuvirusna i imunomodulirajuća eterična ulja, a kao ekscipijens koristi se bazno ulje crnog kima (Nigella sativa), poznato kao izuzetan imunomodulator.
Od eteričnih ulja uglavom se koriste:
čajevac (Melaleuca alternifolia)
ravensara (Cinnamomum camphora ct. 1.8cineol)
timijan kemotip timol (Thymus vulgaris ct. tymol)
kompaktni mravinac tj. origano (Origanum compactum)
niauli (Melaleuca quinquenervia).
Kapsule izrađuje stručna osoba u strogo određenim omjerima i u gastrorezistentim kapsulama kako bi se izbjegla moguća iritabilnost na sluznice. Mogu se izrađivati i u klasičnim kapsulama, ali bi fitoterapeut trebao kontrolirati stanje želuca, jer neka ulja mogu iritativno djelovati na sluznicu, pa je potrebno prilagoditi recepturu. Uzimaju se triput na dan prije obroka u trajanju od 3 tjedna.
Imunomodulacijska fitoterapijska strategija
Imunitet je onaj koji vodi glavnu bitku s infekcijom. Iz tog razloga je potreban boost tog sustava. U tu svrhu koriste se visokokoncentrirani glicerolni ili alkoholni ekstrakti ehinaceje (SIPF, EPS, glicerolne integralne otopine), više puta na dan po preporuci stručne osobe. Mogu se koristiti i beta-glukan, propolis i infuz majčine dušice. Oprez: osobe koje koriste imunosupresive ne bi trebale uzimati ove preparate. Postoje opcije u kojima se smije uzimati biljno ulje crnog kima, no za takve stvari je potrebno savjetovanje sa stručnom osobom.
Opća fitoterapijska strategija za genitalne organe
Postoje biljke koje imaju specifičnio djelovanje na ženske reproduktivne organe u smislu usklađivanja njihovog rada. Među najpoznatijima je vrkuta tj. gospin plašt (Alchemilla vulgaris). Pokazala se kao izuzetna „prijateljica“ ženskih organa u gotovo svim ginekološkim bolestima i poremećajima, a može se piti kao infuz ili kao tinktura. Tu je i marulja (Marrubium vulgare), koja nije biljka znanstvene fitoterapije, ali se vrlo dugo koristi u tradicionalnom travarstvu. Naš poznati travar Ivan Lesinger jednom prilikom mi je rekao da je imao uspjeha kod antiHPV-a s korištenjem suhih plavih bobica borovice (Juniperus communis) kroz žvakanje. Također nije znanstveno potvrđeno, no osjećam potrebu to preporučiti iz poštovanja prema preminulom velikom fitoterapijskom znalcu.
Prehrambeno-suplementacijska strategija
Fitonutricionizam uključuje i korištenje hrane i suplemenata u protokole za antiHPV. Uglavnom se radi o bobičastom voću i povrću jarkih boja, koje su bogate antioksidansima. Oni sami imaju antivirusno djelovanje te umanjuju štetu koju proizvodi rad zaražene stanice. Ne mora plod imati jarke boje da bi bio efikasan: glavni primjer toga je sveprisutni češnjak (Allium sativum), kojeg bi trebalo uzimati u pojačanim količinama i što manje obrađenog, putem hrane ili tinkture.
Može se preporučiti konzumacija 2-3 šalice laganog zelenog čaja dnevno (Thea camelia) zbog katehina, posebne grupe fitospojeva od kojih se rade neki medicinski preparati protiv HPV-a. Ovdje je potreban oprez jer velike količine zelenog čaja (preko 3 šalice jakog čaja) mogu loše djelovati na jetru (upozorenje EFSA-European Food Safety Authority).
Kod žena koje imaju recidivirajuće HPV infekcije primijetio se nedostatak vitamina B12 i folne kiseline. Bilo bi dobro provjeriti njihovu razinu u tijelu da bi se moglo pristupiti nekoj vrsti suplementacije, uz savjet stručne osobe. Uz to, bilo bi dobro suplementirati vitamin C (1000 mg na dan) da bi se pojačao antioksidativni učinak gore navedenih spojeva ili pojačati unos kivija, citrusa, borovnica i sličnih „vitaminC-bombi“.
Prirodne terapije kod HPV infekcije oba tipa mogu biti vrlo uspješne ako se provode po preporuci. Liječnik i pacijent zajedno donose odluku da li žele provesti pokušaj prirodnog liječenja posljedica infekcije prije operativnog zahvata.
