Prirodne paste za zube su fine, neškodljive i prije svega zdrave. Čuvaju mikrofloru usta, djeluju antibakterijski, po potrebi terapeutski, antiupalno i adstrigentno, a za djecu se formuliraju s posebnim zadovoljstvom jer ih djeca obožavaju. Nisu skupe (ma što drugi pričali o tome) i vrlo ih lako možete naučiti napraviti i sami
Piše: Meri Popović, fitoaromaterapeut
Zadnjih se godina puno šuška o štetnosti sintetičkih pjenila i sve se više traže šamponi i sredstva za održavanje higijene bez ozloglašenih sulfata. Raste i broj ljudi koji je na njih razvilo hipersenzibilnost i alergijsku reakciju, pa su alternative nužne. Iako se o tome manje govori možda je i veći problem što oni iznimno zagađuju okoliš, degradiraju vodene ekosustave i gotovo se ne mogu razgraditi u prirodi, a proizvode se u ogromnoj količini.
Treba napomenuti da se zagađenje događa i prilikom njihove proizvodnje, pa ispada da ono što čisti zapravo i dva puta nepovratno onečisti. Sintetičkih pjenila ima u svim proizvodima za čišćenje i pranje – od onih za pranje tepiha, pećnice, poda, veša, suđa, kose, tijela ili zuba. Zapravo, među njima nema velike razlike.
Imamo li uopće izbora?
Zanimljivo, osvjestili smo dio osobne higijene koja se tiče održavanja čistoće tijela, osobito kose, i zaista, sve češće se traže prirodnije alternative. Imaju li pjenila uopće prirodnu alternativu je pitanje koje ćemo ostaviti za neku drugu priliku, no za početak te neke druge priče treba se prisjetiti običnog sapuna.
Ono što marketing naziva nježnim, njegujućim, mirisnim i reklamira kao mlijeka, gelove i kreme za tuširanje zapravo i dalje je samo mješavina sintetičkih pjenila (ovih istih, već spomenutih), vode, gelirajućeg sredstva i sintetičkih mirisa. U usporedbi s tim, običan je sapun prema našoj koži nježan poput pamuka. Neki se sjećaju vremena kad su se prali isključivo sapunom, i vjerojatno će se sjetiti da u to vrijeme mlijeka za tijela gotovo uopće nisu postojala. Nije za njima bilo potrebe. Prirodni sapuni ne sadrže pjenila i sintetičke mirise, i nažalost, ako ih želite koristiti možda je najbolje da ih naučite napraviti sami, jer sapuni koji se nude po drogerijama isto sadrže sintetička pjenila i mirise.
Zvuči pomalo zastrašujuće. I kao urota.
Priča je puno gora kad se sjetimo kako često peremo ruke, koliko često peremo kosu ili se često tuširamo. No dobro, reći će neki, pa to ne jedemo.
A što je s pastama za zube?
Zapravo paste za zube su samo pomoćno sredstvo i pitanje je jesu li uopće nužne. Najveći posao napravi četkica i mehanička sila, dakle, četkanje. Većina ne zna da je slina prirodna pasta za zube jer neutralizira kiseline i razara bakterije, a mišići obraza i jezika su naša prirodna četkica jer mehanički čiste površinu zuba. Ipak, prehrana bogata rafiniranim šećerima, u isto vrijeme siromašna vlaknima i mineralima, nedostatak „čvrste“ hrane, česti međuobroci između kojih ne prođe dovoljno vremena da bi slina odradila svoj posao „čistača“ doveli su do potrebe za četkanjem i pranjem zuba i samim tim za pastama za zube.
Problem komercijalnih pasti za zube – fluor, aluminij, sintetička pjenila, okusi i mirisi
Krenimo s djecom. Djeca paste rado progutaju. Budu im fine, pastelnih boja i voćnih okusa i mirisa. Većina odraslih ih dobro ne ispere, jer mentolasti ili pepermintni okusi su poželjni u ustima, odišu svježinom i čistoćom. Čita li itko preporuku kako se koriste komercijalne paste za zube?
Upozorenje istaknuto na nekim kupovnim pastama: Držati podalje od djece manje od 6 godina. Ako slučajno progutate pastu javite se svom obiteljskom liječniku.
One s fluorom, a gotovo su sve takve, se trebaju dozirati u količini ne većoj od zrna graška. Flour je visoko toksičan i već neko vrijeme postoji pitanje je li mu zapravo u pasti uopće mjesto. On potiče remineralizaciju, jača zubnu caklinu i na taj način sprječava bakterije da proizvode kiseline koje caklinu rastvaraju i time pospješuju nastanak karijesa. U isto vrijeme prekomjerna količina fluora uzrokuje trajnu promjenu na zubima, dentalnu flurozu, koja se pojavljuje kao bijele mrlje, a fluor se povezuje i nekim bolestima gingive (desni). Zbog visoke toksičnosti zakonom je propisana količina fluora koji se dodaje pastama, a proizvođač nas je dužan obavijestiti o načinu primjene. Za sve drugo smo sami krivi. Pasta se nikada ne bi smjela progutati, pa se paste s fluorom ne preporučuju djeci manjoj od godine i pol.
Zakon koji propisuje količinu fluora u pastama vrijedi od 1950. godine, a već tada je bio jako osporavan. Iz nekog se razloga do danas nije promjenio. 1991. godine u Sjedinjenim državama je prijavljen prvi smrtni slučaj kao posljedica unošenja fluora u organizma, i to oko 16mg po kilogramu tjelesne težine. Prosječna pasta za zube ima 1 mg/g fluorida.
Količina floura u pastama za zube za određenu dob je:
- Od 6 mjeseci do 2. godine je 0.5mg/g
- Od 2 do 6. godine je 1mg/g
- Od 6. godine na dalje 1.45 mg/
Ok, reći će neki, može se naći i pasta bez fluora. Može, ali ona bez pjenila teško. Sjetimo se početka ove priče. Da vam slučajno deterdžent za suđe završi u ustima s gađenjem biste ga pljunuli, možda čak pomislili da biste trebali skočiti do liječnika reći što vam se dogodilo. Ali paste su nam fine, a pjenilo se možda samo zove drugačije (često zapravo i ne). Natrijev lauril sulfat (SLS) i natrijev lauret sulfat (SLES), kokamid betain i slična, vrlo agresivna sintetička pjenila dodaju se u zubne paste kako bi se postigla pjenušavost. Zna se da su iritativna i dovodi ih se u korelaciju čak i s bolestima desni. Antibakterijske paste sadrže često i formaldehid (pojavljuje se i pod imenima imidazolidinil urea, formalin i formalit), i iako ima iznimna antiseptička svojstva, iritira sluznicu, suspektan je kao kancerogen, izaziva alergijske rekacije i dovodi do nastanka astme. Nije to sve, tu su još i punila, aluminijevi spojevi kojima se paste izbjeljiuju ili služe kao dodatni abrazivi, sintetičke boje, okusi i mirisi. Naravno, tu su i neizbježni konzervansi.
Ima li alternative?
Na sreću, ima. Često se navodi kako su prirodne paste skupe. Zapravo, nisu uopće. Kad ih naučite napraviti sami neće koštati više od paste koju inače kupujete, a zamijeniti će je savršeno. Kada su dobro napravljene prirodne paste ni po čemu ne zaostaju za onim komercijalnim u smislu stvaranja navike. I djeca ih jako vole. Ako ih i progutaju, nema nikakve štete.
U njima koristimo prirodne abrazive – gline i kalcij karbonat, koji je najčešći spoj u prirodi. Nalazimo ga u vapnencu, mramoru, kredi. Neškodljiv je i netopiv u vodi, u pasti ima funkciju vrlo blagog abraziva koji dobro čisti, ali čuva integritet zubne cakline. Gline su neiscrpan izvor minerala u tragovima, i njih se u prirodnim pastama koristi upravo za to, kao remineralizatore, iako su u jednu ruku i čistači zbog njihove sposobnosti adsorpcije. Slatkoću i vezivno sredstvo dati će biljni glicerol, biljni alkohol koji se koristi kao humektans u prirodnoj kozmetici, i čest je u sirupima kojima daje gustoću i slatkoću, pa je omiljen upravo u pedijatrijskim pripravcima.
Mjesta još ostane za prirodno vezivno sredstvo i biljne ekstrakte koji će pastama dati antibakterijske, protuupalne i druge terapijske značajke, tako da ih formuliramo za probleme s desnima, poput gingivitisa ili parodontoze, gdje su vrlo učinkovite, ili pak u one za djecu, u fine i blage formule. U prirodne paste stavlja se veliki broj biljnih ekstrakata koji čuvaju sluznicu, desni, caklinu i zube, djeluju protiv bakterija, jačaju zubno meso ili djeluju antiupalno. Na kraju priče, ma kako zdrava bila, očekujemo da zubna pasta bude fina i da ne zaostaje za onom na koju smo navikli i to je vrlo važno postići.
I još riječ o sodi bikarboni koja je pomalo hit u svim „uradi sam“ pripravcima. U zubne paste se ne stavlja jer je prejak abraziv i ugrožava zdravlje zubne cakline. Ako se u njima i koristi onda treba biti pažljiv u formuliranju i određivanju doze.
Ako niste stručni, naučite. Eterična ulja koja se dodaju u paste moraju biti potpuno neškodljiva, primjerena namjeni i naravno vrlo nisko dozirana s obzirom da im je mjesto djelovanja sluznica. Na sreću, ona su u niskim dozama i vrlo djelotvorna. Puno se eteričnih ulja ne smije koristiti u ovim pripravcima, pa je odličan način naučiti paste raditi na mjestu gdje možete dobiti sve informacije.
Naše su radionice otvorene za sve koji žele učiti.
Više informacija od radionici nađite ovdje
