Med je mega doza ultra brze energije, a mi ćemo imati priliku kušati neke od ponajboljih zahvaljući vezi i poznanstvima, a kako drukčije, s Anom Baričević.
Članica naše Udruge, Ana Baričević, se poštujući tradiciju i prirodu zajedno s obitelji brine o oko šezdesetak košnica koje se nalaze u selu Vranja u Istri. Ispod Učke, u netaknutoj prirodi, trudi se ljudima ponuditi pčelinje proizvode u što izvornijem obliku.
Kao veliki gurman i degustator meda stvorila je i prilično zavidnu kolekciju medova od kojih su neki i nagrađivani. Najbolje iz te kolekcije donijet će u Udrugu Eterico u četvrtak, 20. veljače u 18 sati gdje ćemo ju ugostiti na sasvim neobičnom događaju – degustaciji meda.
“Pčelarstvo je grana poljoprivrede koja privlači mnoge ljubitelje prirode. Ima nešto mistično u cijeloj priči oko pčelinjih zajednica, njihovih hijerarhija i strukture, načina na koji nastaju i opstaju”, kaže Ana i dodaje kako privlačnost bavljenja pčelama nije samo u darovima koje pčele nose kao nagradu za uložen trud i brigu o njima.
“Ti mali, a tako snažni kukci jedini proizvode hranu koju čovjek može bez daljnje prerade konzumirati. Takva mega doza ultra brze energije za čovjeka u prirodi se zapravo niti ne može naći osim kod pčela.
Urbani čovjek je željan prirode, željan je ponovno osjetiti snagu i čistoću koju nam divljina pruža, i više nije rijetkost naći pčelinjake na vrhovima zgrada urbanih gradova poput Pariza, Londona, Beča.
Laiku se može učiniti da biti pčelar i nije neka mudrost. Treba ti par kvadrata livade, nekoliko košnica i spreman si.
Svi koji su to pokušali brzo su naučili da to baš i nije tako. Bez znanja zapet ćeš na prvom koraku. Niti za jednu poljoprivrednu granu nije napisano toliko knjiga kao za pčelarstvo. Ali ni knjige neće biti dovoljne, nedostajat će iskustvo. Iskustvo se stječe polako, radom, godinu po godinu. Upravo je zato pčelarstvo vrlo često nasljedna grana. Svaki početnik mora imati svog mentora, a svaki mentor svog učenika. I tu kreće začarani krug prijateljstva s čovjekom, prirodom i pčelama”, napominje Ana, i ističe važnu poruku:
Dok pčele žive svoj život, mi ljudi, svoj svijet polako uništavamo kao da je samo naš. Uništavamo i njihov svijet, staništa i mjesta za ispašu. Uz prirodne neprijatelje koje i one imaju, mi ljudi im dodatno otežavamo. Klima se mijenja, biljke se mijenjaju, a pčela to sve sa svojim malim organizmom i vrlo kratkim životnim vijekom mora popratiti i izboriti se za nastavak vrste.
