Destilacija je pomalo alkemija – način da se iz biljnog materijala dobije zaista potentan ekstrakt. Možda ne zlato, ali nešto zlata vrijedno, da. Sam proces destilacije, barem teoretski, većini je onih što vole aromaterapiju poznat. Znamo da su eterična ulja u prosjeku skupa. I dobri hidrolati ne koštaju malo novaca. Sve to katkada i živcira, jer od skupih komponenti, uz uložen trud i znanje, jednostavno nije moguće dobiti jeftin i dostupan pripravak.
Možda tek kad se sam upustiš u taj proces dobiješ pravu sliku o vrijednosti eteričnog ulja. Cijeli proces nije za nestrpljive – bilje se bere onda kada ima najviše eteričnog ulja, idealno sredinom dana, oko podne. U doba kada se bere većina biljaka to uglavnom znači i vrlo visoke temperature, što posao dodatno otežava. Naravno, treba brati isključivo zdrave i lijepe primjerke, kako bi poslije, u pripremi za destilaciju imali manje posla. Kada smo destilirali melisu, koja ima zaista malo eteričnog ulja, sa škaricama smo skidali listić po listić kako bi dobili što više kvalitetnog biljnog materijala u loncu destilatora. To, ovisno o veličini lonca zna potrajati satima, a vrlo je bitno da se napravi što brže nakon branja. Sama destilacija, ako je destilator kvalitetan i pouzdan se svodi na čekanje. Naravno, govorimo o parnoj destilaciji. Kada prokapa prvi hidrolat uglavnom se zapleše od sreće. Kada se pojave prve kapi eteričnog ulja sreća je neopisiva. Kada smo destilirali stolisnik i eterično ulje se zaplavilo, bili smo sretni kao mala djeca. Stvarno, onaj pravi osjećaj sreće je čest u ovom poslu – eksperimenti, stvaranje novih vrijednosti i ona povratna informacija da si nešto napravio dobro i kvalitetno i da se trud isplatio – to je samo po sebi nagrada, a nije nimalo rijetka.
Po pravilima struke destilira se tako da se dobije količina hidrolata jednaka količini bilja koje se destilira – recimo da destiliramo 5 kg biljnog materijala. Destilaciju ćemo završiti kada izađe 5 litara hidrolata. Ovisno o biljnom materijalu koje se destilira eteričnog se ulja dobije više ili manje, no na tu količinu bilja to je uglavnom vrlo malo, i zato svaka kap raduje. Hidrolat u procesu destilacije dođe kao super bonus, no kako i hidrolati imaju svoje tržište i svoju vrijednost, u novije vrijeme nije čudno ako se bilje destilira samo zato da bi se dobio hidrolat. Sve to može biti vrhunske kvalitete, ili može biti napravljeno tek da se napravi. Tih traljavih destilacija i destilata na našem tržištu ima zaista puno.
Recentan primjer kako ne treba raditi je proizvodnja i prerada smilja u Hercegovini. Smilje nema velik prinos, potrebno je otprilike tisuću kilograma cvijeta smilja da bi se dobila litra eteričnog ulja, stoga je njegovo je eterično ulje traženo i vrlo skupo. Posljednjih je godina i u modu, pa je sada već teško naći nekog da za smilje nije čuo. Treba li bolja pozivnica nekog tko bi htio lovu na brzinu?
Smilje voli krš i vrućinu i Hercegovina je možda i bogom dana za uzgoj i preradu smilja, baš poput naših otoka, Krka, Cresa, Paga i Lošinja. No cilj ne treba biti brza zarada i traljav proizvod, već upravo suprotno. Velikom količinom nasada i prilično nevještom manipulacijom i destilacijom biljne mase gdje se išlo više za količinom, a manje za kvalitetom, oni su uspjeli napraviti hiperprodukciju i tržište zasuli velikom količinom eteričnog ulja loše kvalitete kojeg nitko ne želi otkupiti. Naravno, cijena je pala i onom kvalitetnom ulju, jer zakoni tržišta su neumoljivi. Kao posljedica tako lošeg posla, uloženi se novac ne vraća ili se vraća sporo, pa se sada u Hercegovini razmišlja o otvaranju banke eteričnih ulja. Eterično ulje, kao i svaki drugi biljni ekstrakt stajanjem gubi na vrijednosti. Nema ga smisla držati u banci, kao što nema smisla ove godine nabrati čaj koji ćemo piti do kraja života. Sve što radimo trebalo bi biti planski i u onoj količini koju možemo upotrijebiti do sljedeće godine i nove prilike za berbu. Ako se poštuju ciklusi cvatnje i pravilno se destilira, čak ni s tom količinom novih nasada ne bi se trebala izazvati tako velika hiperprodukcija. No želja za brzom zaradom i krajnji amaterizam u uzgoju i preradi su učinili suprotno. Treba spomenuti da ima i svijetlih primjera i ljudi koji taj posao odrađuju upravo kako treba i po pravilima struke. Ima ih i u Hercegovini i kod nas, i možda stvarno nije nužno smilje kupovati iz Njemačke ili Belgije, jer velikim dijelom to je smilje koje potječe upravo iz naših krajeva, pa nam se vraća po višestrukoj cijeni.
Mi smo lani na poklon dobili hidrolat smilja iz Hercegovine čiji je miris doslovno kod mene izazvao refleks za povraćanje. Čak i vrlo neiskusan nos brzo nauči razliku između dobrog i lošeg eteričnog ulja smilja. Miris smilja nije svima omiljen i najugodniji, no čak i onima kojima se ne sviđa, nije neugodan. Prave mirisne komponente osjete se kada ga se doda u emulziju ili uljnu mješavinu u vrlo maloj količini, u kojoj je smilje i djelotvorno i onda dobije one fine, ugodne cvjetne note koje podsjećaju na početak ljeta, mene povuku i na miris mora i na miris kamena. Tko je ikada brao smilje za macerat ili za destilaciju po kršu i žeži, prepoznati će o čemu pišem.
U onom trenutku kada sam napraviš destilaciju i odradiš je profesionalno i vrhunski, postaneš svjestan da su te do sada već tisuću puta prevarili. Budeš razočaran čak i nekim razvikanim i u aromaterapiji poslovično dobrim tvrtkama koje si s povjerenjem preporučivao. Svako znanje ima svoju cijenu.
Zbog svega toga mi ćemo ustrajati u namjeri da radimo što više radionica destilacije. Veseli nas i što ima puno upita od onih koji razmišljaju o nasadima lavande, lavandina, smilja, ali i od onih koji već destiliraju i suočeni su s problemima koje sam spomenula. Radionice destilacije bit će prilika da se nauče osnovni postulati destilacije, ali i da se nauči više o sastavu i djelovanju eteričnih ulja i upotrebi hidrolata, koji se, osim u kremama i emulzijama gdje se koriste kao dio vodene faze, mogu koristiti i samostalno. Gotovo sve hidrolate možemo koristiti za izradu funkcionalnih i vrijednih tonika za njegu kože, no neki su izvrsni za grgljanje, npr. kod upale grla, desni ili bolesti zubnog mesa, neke možemo koristiti u kulinarstvu, a neke se može i piti, preventivno ili kao adjuvantnu terapiju. Hidrolati su, za razliku od eteričnih ulja uvijek blagi, i njihovo je djelovanje gotovo homeopatsko. No, ne treba zaboraviti, cijela mudrost aromaterapije počiva na onoj Miesovoj „Manje je više“.
