U okolici Rijeke halofite se može naći u Solinama na otoku Krku, no moram priznati da sam tamo našla samo morsku šparogu (Salicornia europea/herbacea). Ona izgledom zaista podsjeća na šparogu, ima duge, mesnate, člankaste stabljike, slana je i hrskava. Svi halofiti su bogati mineralima i jodom i spadaju u kategoriju super hrane. U usporedbi s motarom (Crithmum maritimum) koji je zbog velike količine eteričnog ulja kojeg sadrži iznimno aromatičan, pa se ili voli ili ne voli, ove dvije biljke su blagog i slanog okusa.
Sve se jedu sirove ili kratko termički obrađene, koriste se kao začin (npr. kod kiseljenja krastavaca), ili za pripremu pesta, dodataka u guste juhe ili najednostavnije, i meni najfinije, na fritaju.
Pravo obilje halofita našle smo slučajno, u Istri, na ušću Raše u more, u predivnom zaljevu gdje se čovjek osjeća istovremeno i velik i malen pod naletima sunca i vjetra dok gazi kroz meko muljevito tlo.
U pol ure da se napraviti fantastičan doručak, ali i fini ručak. Za fritaju sam koristila komadić kapule, par šampinjona, dvije fete istarske pancete (prigodno nalazištu) i punu šaku listića primorske pepeljuge. Kapulu se na malo maslinovog ulja pusti da zažuti, dodaju se narezane gljive i panceta koje se dobro uprže, na se na to baci sitno narezana pepeljuga i jaje, izmiješa se i doručak je gotov. U isto vrijeme sam stavila dinstati ostatak kapule za juhu od gljiva i namočila šaku suhih vrganja (ide sezona novih pa se sad ubrzano troše zalihe).
Leave a Comment