Eterico ove godine organizira edukacijske izlete za članove Udruge. Proljeće galopira prema ljetu pa smo iskoristile divnosti naše modro-zelene županije i pohitale tamo gdje proljeće ipak malo kaska. Klana je čudesna u svim fazama, no začudno prazna. Pitate se zašto? Pročitajte u nastavku
Pune entuzijazma kojeg ni dva zapetljana (ili ceremonijalna) kruga na kružnom toku nisu omela, požurile smo se prema Klani, starim „putevima jarbola“, kako bismo uhvatile glog u njegovom najraskošnijem izdanju. I zaista nas je takav dočekao. Bogat, cvjetan, pupast, pomalo smrduckav, taman zreo za izradu finog umirujućeg čaja ili tinkture.
Sve smo se prepoznale u stanjima za koje je glog čarobni iscjelitelj i dok je Meri pričala o njemu, već smo zamišljale kako konačno imamo svog asa u šalici čaja.
Osim gloga zelenile su se tamo svježe i sočne mladice jele i smreke, šarenila se livada proljetnicama. Ma sve baš za gledati i diviti se. Ali doslovno, samo gledati i ništa dirati (barem ne ono što raste na tlu).
Idilično bi bilo da ova godina, iz samo njoj poznatih razloga, nije godina najezde malih glodavaca. Ma ne bi nama ni glodavci bili problem da u našim šumama nije epidemija mišje groznice u punom jeku. Ha, zamisli sreće kad ti usred pandemije C19 uleti epidemija HGBS i to baš u vrijeme najbujnije vegetacije. Nešto kao dobitak na lotu + onaj neki broj listića, al baš dijametralno suprotno.
Maaaaa, priroda sigurno ima svoje razloge, a na nama je da napravimo što možemo i ne riskiramo. Jednostavno ćemo se okrenuti nekim drugim livadama na sigurnom području, a ovaj dio šume pustiti za sljedeću godinu. I samo da znate, nećemo zaboraviti uživati. Ipak smo mi Eteričice
Okrijepu i naš sad već tradicionalni mini piknikić smo našle na prekrasnoj terasi lovačkog doma u Liscu, a kako se nama i inače događaju lijepe stvari na ovim izletima, tamo smo neočekivano dobile i kolače
Sljedeće vikende lutamo po otocima i držimo se obalnog pojasa. Neće nama mišići kvariti zadovoljstvo.